Posted by stevo | Posted in Flekčina | Posted on 16-02-2012
U onim mojim, ne tako davnim, no svakako mladjim danima, upražnjavao sam nekoliko recepata za jutarnji mamurluk. O onom najomiljenijem receptu, porazbacaću nekoliko rečenica, iskreno se nadajući da će više biti interesantan dogadjaj, nego izazov da se bilo ko oproba, iako istini za volju, današnji klinci znaju da se opiju opijanja radi. Ne tvrdim da su moja iskustva bitno drugačija, jer pijan čovek jeste pijan čovek; medjutim, čini mi se, moja generacija je unosila više suptilnosti, znači i više uživanja za pamćenje iz tih prealkoholisanih, ali ipak zlatnih vremena, za razliku od današnje dečurlije, koja prazni ambalaže punjene alkoholnim pićima iz čisto fiktivnih razloga!

Dakle, lepo se probudim; napolju sunčano, dakle čeka me lep dan. Ustajanje, umivanje, potom jutarnja kafa. Pre no krenem u grad, drmnem jednu duplu, od domaće jabuke. Stignem u omiljenu kafanu, bife MAYO. Prelistavam novine, popričam sa poznanicima, popijem i treće pivo, i onda zovem Micu, konobaricu! „Mico, daj vamo jednu rakiju, da presečem!“ Popijem još dva piva, i presečem takodje dva puta. Onda kući. Dremka. Rano popodne otvorim bocu vina; pijuckam i grickam slane keksiće. Potom odspavam dva-tri sata. Tuširanje, i jedna dupla od domaće jabuke, pa u grad, u YU-FEST! Poznanika mali milion; sa svakim popijem vinjak, ili pivo, katkad i rakiju. U YU-FEST-u redovno kupovao i knjige, koje su bile jeftinije od piva! Bilo pa prošlo, nažalost! Ponoć! YU-FEST radi do tri! Više ne znam s kim sam pričao, niti koliko i čega sve popio; verovatno od svega po malomnogo! Kako sam sti’go kući? Teško pitanje, još teži odgovor. Kako spavao? Pojma nemam. Ujutru… eh, beše to više od mamurluka! Ali, idemo redom: Lepo, ili manje lepo, probudim se; napolju sunčano, dakle još jedan lep dan. Ustajanje, umivanje, potom jutarnja kafa. Jes’ da glava boli, krči stomak, i tako dalje. Jednom rekoh, onako usput, klin se klinom izbija. Ja ću početi malim ekserom; ekserčić mali sipam u malu čašicu! I onda, lepo, krenem u omiljenu kafanu, bife MAYO!
Stevo Valjić februar, Subotica
