Posted by stevo | Posted in priča | Posted on 19-02-2010
Dakle, donekle sam objasnio šta je SONETNI VENAC u tekstu od pre dva dana „Pera, Moj Drug“, postavio sam i njegov (Perin) deo venca. Danas ću pustiti pesmu Stevana Raičkovića „KAMENA USPAVANKA“ po kojoj je pisan venac, postaviću i Marikin (Šimoković) deo, tj. cvet u vencu. Inače, kadgod se sretnem sa njenim suprugom, pričamo samo o tenisu, ni reč o umetnosti. Dobro je katkad da se čovek odmori od „lepih“ stvari i protrese svakodnevne teme. Dakle, KAMENA USPAVANKA.
KAMENA USPAVANKA
Uspavajte se gde ste zatečeni
Po svetu dobri, gorki, zaneseni,
Vi ruke po travi, vi usta u seni,
Vi zakrvavljeni i vi zaljubljeni,
Zarastite u plav san kameni
Vi živi, vi sutra ubijeni,
Vi crne vode u beličastoj peni
I mostovi nad prazno izvijeni,
Zaustavi se biljko i ne veni:
Uspavajte se, ko kamen, neveni,
Uspavajte se tužni, umoreni,
Poslednja ptico: mom liku se okreni
Izgovori tiho ovo ime
I onda se u vazduhu skameni.
STEVAN RAIČKOVIĆ
SLIKE SENI
Zaustavi se biljko i ne veni:
Nepostojanju ti bi da otkriješ trag.
Jer slike smo samo izmišljenih seni
Što davno ih usni neki tužni mag.
Plovimo po bridu vodenoga sata,
Magloviti, lažni, nalik opsenama.
U korenju bilja stvorenog od blata,
Svetovi izmiču, nestaju sa nama.
Ogledala mi smo večnoga početka,
U krugu je naša odgonetka sna.
Otrgnuti vatri prvotnog zametka
Tek pričin smo jetki, samo nebo zna.
Ni stvarni, ni večni, uvek nalik peni.
Uspavajte se, ko kamen, neveni.
MARIJA ŠIMOKOVIĆ
Naravno, bilo bi u redu kada bih postavio i ostalih dvanaest „cvetova“ u vencu. No, o tom potom. Do kraja godine još dana i dana…
Stevo Valjić treća nedelja u februaru Subotica

